ZDRAVLJE U VRTIĆU

Da bi mogli pričati o pojmu zdravlja u vrtiću, prvo treba definirati što je to zdravlje.
Prema međunarodno prihvaćenoj definiciji, zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i
socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. Dakle, u skladu s time,
pristupiti zdravlju s gledišta zarazan ili ne, nije u skladu ni sa strukom, a ni sa vizijom i
misijom koju svaki zdravstveni djelatnik preuzima na sebe po završetku školovanja. U toj priči
zdravstveni voditelj u dječjem vrtiću poduzima niz aktivnosti i kontrola različitih segmenata
rada ostalih djelatnika kako bi se učinilo što je više moguće u ostvarivanju ranije spomenutog
blagostanja kod svakog pojedinog djeteta.

 

DJECA KOJA NIKAKO NE SMIJU BITI U VRTIĆU:

– s povišenom tjelesnom temperaturom
– s proljevom– koja povraćaju
– s produktivnim kašljem
– s gnojnim sekretom iz nosa
– s osipom nepoznata uzroka do dijagnosticiranja
– s bilo kojom vrstom akutnog respiratornog oboljenja
– koja imaju upaljene oči
– koja boluju od parazitarne bolesti
Djeca s gore navedenim predstavljaju direktnu opasnost kolektivnom zdravlju, preko kojeg
dakle i opasnost svakom pojedincu unutar ustanove. Imajmo na umu da jedno zarazno dijete
može stvoriti mnogostruka oboljenja i/ili epidemijsko oboljenje u ustanovi, a da se takva
situacija može izbjeći izolacijom bolesnog djeteta na vrijeme i prije svega iskrenim,
partnerskim odnosom. Djeca koja svoja bolovanja prekidaju prije vremena, dakle koja se nisu
do kraja oporavila imaju realan visoki rizik za ponovno oboljenje s obzirom na izloženost
organizma oslabljenim imunitetom prvobitne infekcije i s obzirom na specifičnost
anatomskog i fiziološkog razvoja obrambenih mehanizama respiratornog sustava u toj dobi.

OSTALI ASPEKTI ZDRAVLJA U VRTIĆU
Kao što je ranije spomenuto, zdravlje nije pojam koji obuhvaća samo zaraznost i ne
zaraznost. Dva faktora veoma snažnog utjecaja na zdravlje su tjelesna aktivnost i prehrana.
Osim što se ciljanim tjelesnim aktivnostima utječe na razvoj lokomotornog sustava što opet
ima nebrojeno mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje pojedinca, a zdravom prehranom na
kvalitetu osnovne gradivne jedinice organizma (stanicu), ovim faktorima utječe se i na aspekt
socijalnog i duševnog blagostanja. U prvom planu bavljenjem fizičkim aktivnostima i
objedovanjem dolazi se u stanje jedne inačice prisnog odnosa s drugim osobama, razvijaju se
prijateljstva, uče se i razvijaju socijalne vještine.
Zdravlje u velikoj većini slučajeva dobivamo rođenjem. Svojim postupcima uvelike
odlučujemo što ćemo učiniti s tim darom, a roditelji su najveća karika u tom lancu
konstantne potrage za najvećim blagom koje čovjek može imati.

 

STREPTOKOK – STREPTOKOKNA ANGINA

  • Inkubacija traje 1-3 dana
  • Bolest nastupa naglo s povišenjem tjelesne temperature, zimicom, tresavicom, jakom grloboljom, glavoboljom i bolovima u mišićima i zglobovima
  • Početak bolesti je povraćanje, ždrijelo, resica i nepčani lukovi crveni i otečeni, a tonzile povećane s gnojnim točkicama ili naslagama
  • Prijenos bolesti – kihanje, kašljanje, nedovoljna higijena ruku
  • Liječenje- antibiotici (obavezno liječiti do kraja), mirovanje oko 10 dana te kod povišene tjelesne temperature paracetamol
  • Prevencija – pravilno liječenje i na vrijeme posjet liječnika

– često provjetravanje prostorije u kojoj se boravi

– dezinfekcija predmeta (igračke, posuđe) te redovito mijenjanje posteljnog rublja

 

 

     ROTAVIRUS             

  • Znakovi infekcije traju 4 dana
  • Simptomi – povraćanje, bol u trbuhu, groznica, malaksalost, proljev

 

  • Zbog gubitka elektrolita i minerala iz organizma velika mogućnost dehidracije, što se očituje:
    • Pojačana žeđ, suhe i ispucale usne
    • Raširene oči
    • Blijeda i hladna koža
    • Mokraća tamnije boje
    • Oslabljen turgor kože

 

  • Put prijenosa – širenje zrakom (kihanje, kašljanje i udisanje toga),kontakt sazaraženim površinama (igračke, posteljno rblje, pribor za jelo, kake)

 

  • Liječenje – piti puno tekućine (umjereno zaslađeni čaj), razrijeđeni sok
    • primjeniti otopinu za rehidraciju
    • preporuka što prije uzeti probiotik (zdrave bakterije)
    • jesti petit kekse, kuhanu rižu i banane

 

  • Ako proljev neprolazi kroz 2 dana posijetiti liječnika ili pri ranim znakovima dehidracije
  • Kod mlađe djece prije posjetiti liječnika
  • Prevencija – redovito i temeljito pranje ruku
    • Ako dijete povraća potrebna je obavezno čišćenje igračaka, predmeta koje dijete dodiruje
  • Djeca s problemima probave moraju ostati kod kuće najmanje dan ili dva nakon prestanka problema

 

 

KONJUKTIVITIS

  • Upala oka / upla očne spojnice (membrana koja pokriva bjeloočnicu i unutarnju površinu vjeđe)
  • Simptomi – oči mogu biti slijepljene ujutro uz žuto – zeleni gusti sekret
  • Blagi konjuktivitis: crvenilo oka i nelagoda u oku
  • Jaki konjuktivitis: uz simptome blagog javlja se i iscjedak iz oka

 

  • Uzrok zaraze: prljave ruke, kašalj i kuhanje ako postoje respiratorne infekcije, neredovita higijena lica i područja oko očiju
  • Liječenje: primjena antibiotskih kapi ili masti za oko i redovita toaleta oka
    • Toaleta oka može se obavljati blazinicom ili pamučnom vatom močenom u prokuhanui ohlađenu vodu ili fiziološku otopinu 2 – 3 puta na dan u smjeru od vanjskog prema untarnjem rubu oka
  • Dok traje liječenje i dok se dijete u potpunosti ne izliječi ne smije ići u vrtić
  • Prevencija: često pranje ruku toplom vodom i sapunom, bacati maramice nakon korištenja, kod alergijskog rinitisa izbjegavati iritanse (pelud,prašina), ujutro i navečer redovito umivanje lica i područja oko očiju

 

 

ADAPTACIJA DJETETA NA JASLICE

 

Neka se djeca bez teškoća priviknu na nove okolnosti, dok je drugima potrebno određeno vrijeme za to. Obično je riječ o prvim tjednima boravka u jaslicama, no kriza odvajanja može se pojaviti i kasnije. Neke od mogućih reakcija su promjene u navikama spavanja i hranjenja (dijete odbija spavati ili jesti), povlačenje, agresivnost, plačljivost, a ponekad je moguća regresija u ponašanju (vraćanje na ranije oblike ponašanja, npr. dijete ponovno mokri u pelene, puže, traži dudu). Sve su te promjene prolazne te će s vremenom nestati.  Ukoliko i nakon duljeg razdoblja (2-3 mjeseca i više) dijete iskazuje teškoće adaptacije, poželjno je da se roditelji posavjetuju s odgojiteljima i stručnom službom (pedagog, psiholog).Polazak u jaslice predstavlja za svako dijete veliku promjenu. Mijenja se djetetov način življenja, prilagođava se na nepoznate osobe, boravi više sati među većim brojem djece te se prilagođava na različit ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja. Taj period u kojem se dijete, odgojitelji i roditelji prilagođavaju novonastaloj situaciji i u kojem se mogu očekivati promjene u djetetovom ponašanju, nazivamo proces adaptacije ili prilagodbe.

Koliko će trajati period prilagodbe ovisi o:

  • dobi djeteta (duža adaptacija očekuje se kod mlađe djece)
  • karakteristikama ličnosti djeteta
  • razvojnoj fazi u kojoj se dijete nalazi
  • ranijim iskustvima odvajanja od roditelja
  • dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
  • stresnim događajima u životu (razvod, preseljenje, rođenje novog djeteta u obitelji)
  • reakcijama roditelja na odvajanje.

Roditelji, i vi možete olakšati period adaptacije!

 

  • ostavljajte dijete nakratko kod njemu poznatih osoba (baka, djed) kako bi imalo iskustvo kraće separacije
  • omogućite mu druženje s vršnjacima u parku, igraonicama ili kod obiteljskih prijatelja kako bi imalo prilike stjecati socijalne vještine
  • pripremite dijete na put do vrtića (prošećite do vrtića, uključite se u dječju igru)
  • razvijajte samostalnost djeteta u hranjenju, oblačenju, higijenskim navikama i pospremanju igračaka (primjereno dobi i mogućnostima djeteta)
  • uskladite ritam života kod kuće s onim u jaslicama (vrijeme hranjenja, spavanja)
  • nemojte davati djetetu nerealna obećanja (da će u vrtiću biti jako sretan, da će se sa svima sprijateljiti ž to jednostavno ne možete znati)
  • iznosite djetetu činjenice koje se mogu očekivati (da će se u vrtiću igrati, jesti, ići van, spavati, upoznati novu djecu…)
  • dopustite djetetu da ponese sa sobom omiljenu igračku, dekicu ili dudu (predmeti za koje je dijete vezano predstavljaju prijelazni objekt što znači da olakšavaju prijelaz iz roditeljskog doma u jaslice na način da djeci pružaju osjećaj sigurnosti u novoj sredini)
  • ne uvodite nove navike i oblike ponašanja u vrijeme trajanja prilagodbe (kao što su odvikavanje od pelena, bočice ili dude ž učinite to u neko drugo vrijeme, ali nikako za vrijeme prilagodbe)
  • budite dosljedni pri dovođenju djeteta u vrtić (ako ste se odlučili za vrtić, važno je da dijete ima kontinuitet u dolasku jer se teže prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti polazak u vrtić ili djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću)
  • pri ostavljanju djeteta, rastanite se kratko i srdačno (ne dramatično i dugo, rastanak treba skratiti na minimum)
  • poljubite i zagrlite dijete, nasmijte se i uz mahanje otiđite te se nakon odlaska nemojte zadržavati u vidokrugu djeteta iz želje da vidite kako će reagirati na vaš odlazak i hoće li se igrati s drugom djecom. O tome ćete saznati od odgojitelja kada dođete po dijete. Čak i ako dijete reagira plačem pri vašem odlasku, vjerojatno će se nakon nekoliko minuta smiriti i uključiti u igru.
  • nikako nemojte otići bez da se pozdravite s djetetom (ideja da će mu biti lakše ako se zaigralo pa vas nije vidjelo kada ste otišli kriva je jer ruši djetetovo povjerenje u vas)
  • pridržavajte se dogovorenih termina postupne adaptacije i na taj način pružite djetetu šansu da se postepeno prilagodi na svoj novi način života
  • poželjno je da dijete prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd., a raspored dolaženja dogovara se s odgojiteljima)
  • izmjenjujte informacije i dogovarajte se o svemu s odgojiteljima. 

Pozitivan roditeljski stav prema vrtiću uvelike olakšava djetetovu prilagodbu.

ADAPTACIJA DJETETA NA VRTIĆ

ADAPTACIJA ILITI KAKO OLAKŠATI PRILAGODBU DJETETA NA VRTIĆ

Polazak u jaslice odnosno vrtić velika je promjena u životu svakog djeteta budući da dijete iz sigurnosti svoje obitelji dolazi u nepoznatu sredinu i među nepoznate osobe koje se počinju brinuti o njemu.

 

Svakom je djetetu potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg će se prilagoditi novoj sredini, upoznati odgajatelje i nove prijatelje. Neka se djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), dok je drugoj djeci je potrebno duže vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije, dok neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Promjene u ponašanju tijekom prilagodbe djeteta su prolazna pojava i dobro je da roditelji budu upoznati s tim promjenama i pripremljen na njih kako bi svome djetetu mogli pomoći u prilagodbi na novu životnu sredinu.

Reakcije na odvajanje mogu biti mnogobrojne i razlikuju se od djeteta do djeteta.

 

Emocionalne reakcije

Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom.

 

Tjelesne reakcije

Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.

 

Ponašajne reakcije

Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati, udarati,  odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.

 

Ovakve reakcije se javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada pomislite da se dijete lako prilagodilo. Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra.  Dijete zapravo tek nakon što prođe tjedan – dva u vrtiću,  shvatiti da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno. O tome koliko dugo će trajati period prilagodbe i kako će se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi o:

  • starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)
  • dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
  • karakteristikama ličnosti djeteta
  • da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtić
  • redovitosti dolaženja  u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe)

Kako roditelji mogu pomoći djetetu da se brže i lakše prilagodi

  • Prije polaska u vrtić poželjno je često govoriti slijedeće:
    • vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece
    • vrtić je mjesto u kojem odgajatelji znaju mnogo zanimljivih igara
    • što će se sve raditi u vrtiću i kako će teći njegov boravak
    • nikada se ne smije plašiti dijete vrtićem (npr. ako budeš zločest ići ćeš u vrtić, u vrtiću ćeš morati sve pojesti i sl.)
  • Ritam djetetova života u obitelji treba prilagoditi ritmu u vrtiću
  • Dijete treba privikavati (ali bez prisile) na noćnu posudu, da jede žlicom, pije iz šalice
  • Dijete vrtićkog uzrasta treba osamostaljivati u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane
  • Dobro je s djetetom prošetati do  vrtića, pogledati djecu u igri na dvorištu i pridružiti im se u igri
  • Kada dijete krene u vrtić poželjno je da prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd. pri čemu se raspored dolaženja dogovara s odgajateljima)
  • Za djecu od 3 do 6 godina trajanje boravka prvih dana može biti i duže, ali uvijek u vrijeme igre. Vrijeme odmora je kritično vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada se dijete donekle prilagodi novom prostoru.
  • Dobro je ponijeti u vrtić tzv. prijelazni objekt – neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu (bočica, dekica, medo)
  • Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na noćnu posudu, odvikavanje od bočice, dude). Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne mijenjati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu.
  • Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama / vrtiću. Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje ne preporuča se, jer dijete plače. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati.

Djeca jako dobro osjećaju roditeljeve emocije. S toga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i odgojiteljicama imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono. Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. Nekonstantnost u dolasku je također teška djeci. Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti polazak u vrtić, djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću, djeca čije su majke kod kuće s drugom djecom.

I pojedina djeca imaju predispoziciju za težu prilagodbu. To su djeca koja su povučena i sramežljiva ili pak teško odgojiva  djeca. Odvajanje teško podnose i ona djeca koja su  prezaštićena  od strane roditelja ili se  do tada nisu nikada od njih odvajala.

Važno je ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećati će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed i „teta“ razgovaraju ljubazno.

Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića. Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, jaslice/vrtić će postati mjesto u koje će dijete rado dolaziti i gdje će provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.